Razlika između rađanja i rođenja je u tome što je rađanje iskustvo majke, a rođenje iskustvo djeteta. Iskustvo majke prilikom rađanja nažalost često nije ugodno, ne zbog boli koja je prirodno prisutna u činu rađanja, nego zbog neprirodnosti rađanja u današnjim bolnicama.
Dijete koje je povezano sa majkom, osjeti svaku njenu emociju, a naročito pri samom porodu. Čin rađanja ostavlja veliki emocionalni utisak na novorođenče, utisak koji itekako određuje daljni emocionalni razvoj djeteta.
Rađanje u bolnici često biva neugodno iskustvo za majku, a samim time i vrlo traumatično za dijete. Neadekvatan prostor, neispravan položaj pri rađanju, manjak empatije od strane liječnika, prerano rezanje pupčane vrpce, okretanje djeteta naglavačke i pljeskanje po guzici, te prebrzo odvajanje djeteta od majke su totalno neprirodne i neprihvatljive stavke u samom činu rađanja.
Zbog svih nabrojanih neprirodnosti, rođenje je zapravo prva velika trauma u životu svih nas, trauma koju iscjeljujemo ostatak života, a da toga zapravo nismo niti svjesni. Uz sve tzv. znanje koje danas posjedujemo, ne možemo se ne zapitati zašto se djeca i dalje rađaju na ovaj totalno neprirodan, opasan i štetan način.
Zbog čega je prirodnost rađanja i rođenja oduzeta čovjeku, pa na neki način čak i zabranjena !? Zašto unutar nametnutog i obaveznog edukacijskog sustava ne postoji edukacija o prirodnom začeću, prirodnoj trudnoći, prirodnom rađanju i rođenju, i prirodnom majčinstvu !?
Trauma koja je izazvana kroz neprirodnosti unutar procesa rađanja na konvencionalan način, direktno utječe na samopouzdanje i osobnu moć svakoga od nas. Društvo kakvo imam danas, pasivnost i kronični manjak samopoštovanja, direktna su posljedica te prve traume kroz koju smo svi prošli, a koja se zatim produljuje kroz neprirodan i nametnut odgojni sustav.
Po svojoj prirodi, čovjek je izuzetno moćno biće, no ako tu moć poljuljamo i sasječemo u trenucima kada smo najosjetljiviji i najranjiviji, dakle kada smo novorođenče – sami temelji na kojima se kasnije grade naše osobnosti, su neprirodni i duboko povrijeđeni. Zbog toga smo i kako čovječanstvo duboko neprirodni i povrijeđeni, što dovodi do toga da smo postali najveći neprijatelj samima sebi.
Pitanje koje sebi trebamo postaviti svaki dan, jeste sljedeće; Što mogu učiniti da se konačno krenem vraćati svojoj prirodnosti !?
Odgovor na ovo pitanje nećemo pronaći unutar znanstvenih, religijskih i duhovnih dogmi i filozofija, jer i u njih je implementirana ista neprirodnost koja čovjeku ne dozvoljava da spozna sebe, i da bude oslobođen. Prirodnost sama po sebi nalazi se u nama, i ako se okrenemo ka unutra, i zadržimo svoju svijest dovoljno dugo usmjerenu na svoju nutrinu, naša Priroda će stupiti s nama i kontakt, i povesti će nas našoj prirodnosti..
Da li ste znali da su prije 1600. godine žene sa Zapada rađale čučeći, sjedeći i stojeći?
To se promijenilo kada je francuski kralj Luj XIV. odlučio da njegove žene moraju rađati ležeći, kako bi mogao da svjedoči rođenju svoje djece. Iako taj položaj porođaj čini težim i bolnijim, ubrzo je postao raširen, a francuski su doktori morali izmisliti razne instrumente kako bi izbjegli neke njegove posljedice.
U kratkom vremenu opstetrički instrumenti su se umnožili i počelo se vjerovati da je porođaj uvjek hitan slučaj koji zahtjeva doktorsku pomoć da bi bilo bez komplikacija.
Sve je popularnija ideja da se žene trebaju voditi vlastitim instinktom kada je u pitanju porod. Sve je veći broj trudnica koje se odlučuju za prirodni porođaj – shvaćen kao porođaj u kojem je vanjska intervencija minimalna.
Francuski opstetričar Michel Odent, jedan od najistaknutijih zagovornika prirodnog porođaja, tvrdi da se primalja ne bi trebala pridržavati nikakvih pravila, već slušati svoj instinkt, što je čini stručnjakom za porođaj.
Odent je svojim pacijenticama dao potpunu slobodu da postupaju kako žele, čak im je dopustio da sjede u kadi s toplom vodom kako bi ublažile bol od kontrakcija materice. Odatle je nastala ideja o porodu u vodi. Trenutne fiziološke spoznaje pokazale su da okomiti porod – stojeći ili čučeći – omogućuje da porod deteta bude brži i manje traumatičan.
Međutim, ne postoji nešto poput univerzalnog položaja za porođaj.
U najprimitivnijim zajednicama rane rodilje vodi zajednica najiskusnijih žena.
Izvorna objava: Ginecologia y Obstetricia Acapulco
