Rođen sam godine Gospodnje 1986., nekoliko mjeseci poslije eksplozije u Černobilu. Po rođenju doktor je rekao majci da je moje zdravlje upitno, a možda i život, jer imao sam nekakve fleke po tijelu koje su oni valjda povezali sa radijacijom što je dolazila iz Ukrajine.
Majka me zbog toga zavjetovala Svetom Bartolu ( Apostol Bartolomej ), koji je između ostalog zaštitnik onih koji boluju od kožnih oboljenja. Godinama kao dijete sam išao sa roditeljima u selo Bartolovce gdje je se slavio praznik Sv. Bartola, tamo bi se molili i hodočastili oko male Kapele.
Za vrijeme rata, i nakon rata, ta je tradicija prestala i godinama više nismo išli hodočastiti, a ja sam u međuvremenu odrastao i potpuno zaboravio za zavjetnu posvetu. Međutim ona nije zaboravila mene !
Kao veoma mlad, bježeći od samoga sebe, duboko sam zagazio u svijet droge i u njemu se zadržao nekoliko godina. Jednoga dana u tome svijetu upoznao sam novo društvo koje me je pozvalo da dođem kod njih, na što sam ja rado pristao.
I tako poslije škole smo se zaputili kod mojih novih prijatelja, bez da sam ih uopće i pitao gdje žive. Vozili smo se vlakom nekoliko minuta, a onda smo preko nekih livada stigli do sela u kojem se nalazila kapela koju sam odmah prepoznao, bila je to kapela koju sam posjećivao kada sam bio dijete.
Kada sam shvatio da se nalazim u selu koje sam u hodočašćima posjećivao kao malo dijete, obuzela me duboka nostalgija, jer bila su to lijepa sjećanja na neka drugačija vremena. Objasnio sam cjelu priču svojim novim prijateljima te su i oni podjelili emociju sa mnom, i tako smo na naki način postali kao obitelj.
Mnoge dane i noći sam proveo u tome selu, u našoj jazbini gdje smo radili ono što smo najbolje znali, drogirali se i ‘krali Bogu dane’. Jedan uistinu nezdrav i neuredan način života, međutim ne bih si oduzeo niti trenutka toga iskustva, niti bi išta mijenjao – jer to je bio moj put nazad ka meni.
Jednog vrućeg ljeta prije nekih 15 godina, malo samo prešao granicu, izgubio kompas i umalo napustio ovaj svijet. Nakon četiri besane noći i velike količine droge u mome organizmu, tijelo je jednostavno klonulo i umalo sam otišao na vječna lovišta.
Tog dana sam završio u bolnici i doživio iskustvo koje mi je zauvijek promijenilo život. Ušao sam u bolnicu kao jedna a izašao kao sasvim druga osoba. Bilo je to na praznik Sv. Bartola, 24.08.2007. godine…
Ja sam možda zaboravio Njega, ali On mene nije
