Kada sagledavamo Krista, neka naša misao ne bude zatočena samo u povijesnom okviru, već neka prodre duboko, poput korijena stabla, u simboliku koja obavija njegov život i njegovu važnost za duhovno putovanje čovjeka. Kao što vjetar nosi miris cvijeta, tako i simbolika nosi dublje značenje, prelazeći granice običnog i svakodnevnog.
Onaj koji žudi za istinom ne bi trebao slijepo prihvatiti riječi zapisane na pergamentu, jer u umu svakog čovjeka leži sjeme pohlepe, a sjeme takvo može izrasti u bujicu laži. O, koliko je to mudrosti u budnom preipitivanju svakog nauka! Jer, pogledajte kako vjekovima vladaju moćnici zemaljski, pokrivajući se plaštem religije, dok se Kristovo učenje, kao svjetionik na litici, razlikuje od njih poput zvijezde na vedrom noćnom nebu.
Krist je sebe nazivao Sinom Čovječjim, ali njegova je svijest bila ukorijenjena u Ocu, kao stablo u tlu. Svaka njegova riječ bila je kap kiše koja obnavlja život, svjetlost koja prožima mrak. On nije bio samo učitelj, već i pratilac ljudskih duša, što čovjeka kroz pustinju sumnje prema oazi istine.
Kada je Krist govorio o licemjerima, on je otkrivao korijen stabla zla, ukazujući na one koji su svojim lažima zatrovali izvor istine. Oni su tkali plašt dogme, pokazujući put nebeski, ali vodeći putem zemaljskim. O, kako su slični farizejima današnjice, onik koji tumače Božju riječ kao svoj vlastiti glas!
Danas, kao i tada, Krist bi prozvao lažne proroke, grmeći poput groma nad lažnim svetim zidovima. No umjesto da se povlačimo u rasprave prošlosti, možemo promatrati Kristov križ i njegovu smrt kao most ka dubljem značenju. Jer, kao što ptica prelazi rijeku na krilima vjetra, tako i naše duše prelaze granice uma na krilima spoznaje.
Kristova smrt na križu nije samo kraj, već i početak. To je kao cvijet koji se otvara u rano proljeće, razotkrivajući svoje latice. Tako i mi, kao pupoljci na granama, možemo izrasti u cvjetove istine, ako dopustimo da se Kristova svijest probudi u našim srcima.
Neka Kristova riječ ne bude samo zvuk koji odzvanja u ušima, već zvijezda koja vodi naš brod kroz olujno more. Neka ljubav bude naš kompas, a istina naša zvijezda vodilja. Jer, u konačnici, kada se podvuče crta, ostaje samo ljubav koja povezuje sve stvari, od zemlje do neba, od čovjeka do Boga.
